napisano 30.05.2005. u 7:06h, na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše''

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=55282

Iz sna o stvarnosti izronilo je blijedo lice mog portreta sa ožiljcima ugriza zmije sa tvojih usana.

I kaže meni zelena zmija, da me voli, a vidjeh kako su joj plućna krila slaba i uz svaki krik nenamirene duše zbog nje još uvijek bijele ptice lete ispod spuštenih trepavica.

Bijelo nosi smrt, sanjati bijelo znači smrt.

Iza Mjeseca, oblika davno potpoljene amfore, popit ću ujutro svoju kavu, gorku kao ovaj život.

Želim da mi kažeš: "uzmi me za ruku i potoni sa mnom", želim.

Osjećam nježne breze što luduju za jesenjim vjetrom i ovim toplim rujanskim suncem.

Sjećam se prigušenog svjetla svijeće, koje baca odsjaj na naša tijela dok vodimo ljubav u kadi punoj vode i pjene našeg prebrojavanja i čupanja iz nekih pseudo odnosa, gdje smo se utapali kao utopljenici bez slamke.

Još uvijek sanjam o prvoj ljubavi.

Iz one razbijene amfore za tebe teče crno vino moje ljubavi i želim te više od života, kojeg  poklanjam mliječnom svjetlu, a ono se  probija  kroz moje osjetljive – oči duše.

 

http://shadowofsoul.blog.hr

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

 http://shadowofsoul.blog.hr/2015/06/1631951664/titanic.html