Tisuću mojih sfera postojanja

  iza postojanja

  mogu sakupiti u jednu jedinu sferu

   koja jednom bijaše

  zaigrano vječno dijete Stvaranja

   esencija kristalne vatre

   fluidni eter, koji je poželio

  da rasprši ljubav

   u savršenom plesu

   umiranja i rađanja...

Tko će shvatiti bit te prelijepe igre,

tog nezaboravljenog trenutka

kad mi dozvoljeno bijaše

da dotaknem srce nerođenog tijela

svemira

i shvatim

da u otkucajima nježnim

i moj dah diše?

On i Ona

 zagrljaj zvijezda

i Ljubav koja meni slobodu stvaranja

pokloni zauvijek...

Ja se ne uzoholih spoznajom divnom

i ne tražih mjesto među Bogovima

zbunjenim i pobunjenim..

Ja tražih samo jedno:

da ne zaboravim bezdan tame

koja me rodi u svjetlost,

da ne osuđujem ništa

što ljubav se ne zove...

jer sve što Jest

nikad se neće zvati drugačije nego

Ljubav...

I čudesna želja

smjesti me

u lađu duše

i odvede u plavi beskraj--

Prvo ne vidjeh

a onda spoznah

da se sfera

u koju sakupih sve sfere moje

 Zemlja zove...

 I tu sam

gdje jesam...

vječno zaigrano dijete stvaranja

 ljubavlju ispunjeno

 i čežnjom za nebom

 zarobljeno...