TISINA ZRIJENJA
Tisina zrijenja spusta se nad polja.
Gladan je hambar, zedan studenac.
Prazna ti torba, umorna volja,
raspleten vijenac.
Ti ne znas da je to cas kada stizem.
Samoca zemlje nad poljem se dize,
Moj korak po njoj, po svecanu sagu
prilazi blize,
sve do srca, koje vec kuca
tisini na rubu, smrti na pragu.
"Bijela kula", knjiga 92. Zapisala Vesna Krmpotic