SILAZI TIŠINA PROČIŠĆUJUĆA
U SVA MOJA JUTRA.
GLEDAM JE KAKO SE SPUŠTA
DOK VRTLOŽI I SMIRUJE SE
NA UMORNOM TIJELU
KOJE NE MOŽE USTATI,
NI POTRČATI
POLJIMA ROSNIM.
SILAZI TIŠINA NA PLEĆA MOJA,
KOSU MI MILUJE.
DISANJE SE ŠIRI U ZRAK...
SVE JE SAKRIVENO,
HLADOM TIŠINE PREKRIVENO.
ZATVORILA JE SVIJET NEKI
I JOŠ GA TIŠIM UČINILA.
SVIJET JOŠ TIŠI...
OPUSTILO SE TIJELO,
NE ŽELIM MICATI SE.
I NA DUŠU MOJU
TIŠINA PADA.
SVE JE UTIŠALA...
TOPLINA STARIH TRENUTAKA
SE GASI...
RAZOČARENJA,
TUGE,
SVJESNOSTI,
RAZIGNIRANOST,
UMOR...
SVAKA ISKRICA TIŠINE,
DONOSI SVJETLO
NEPODNOŠLJIVO.
U ISTO VRIJEME
SVJEŽE KAO RAĐANJE.
TIŠINA...
ONA ČUVA MI TRENUTKE
NEUNIŠTIVE U VJEČNOSTI.
ŠTITI IH OD NOVIH DOLAZAKA,
NOVIH IZLAZAKA
SUNCA.
bglavac
irida
