Tiho kapi kiše,ispiru tugu moju
promočena duša ,sad se smiješi
još da mi daš, ruku svoju
osmjeh jedan,da me tješi
Tiho kapi kiše,travu ozelene
ptici maloj, smočiše krila
sunce iza oblaka,se prene
i kiša stade,ko da nije bila
Duga kao most, raširila svoje boje
ništa nas od neba ,ne razdvaja
hajdemo ga prijeći, nas dvoje
taj most što nas ,sa beskrajem spaja
Zaplovit ćemo ka, nebeskom svodu
ko po zlatnoj.. nekoj cesti
u sunčanom..zlatnom brodu
anđele možemo.. na putu sresti