Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
570
OD 14.01.2018.PUTA
Tihi krici i glasna šaputanja
Zađoh u čudesno bajkovitu demokraciju
gdje svi krikom žele
objasniti, pojasniti svoj slobodni stav,
a šapatom se bore sa svojom uzdižućom akceleracijom
sa svojim čistim DA,
JA postojim, sa svojim DA-iskrenosno,protiv Ne-iskrenosnih ovacija
i jalovih prezentacija..
O,čisto jezero spoznaje,prekriveno žabokrečinom uljuljanih i uspavanih
duša,koje se plaše dodira zmije smaragdne
koja virom čisti zelenu žitku površinu
koja mirisom močvarnim
guši kristal jasnoviđenja,koji na dnu
prkrit blatom i pijeskom leži...
o, zaronimo bez daha
do alem-kamena,
pretvorimo šapat u jecaj, jecaj u krik koji razdire
gnjecavost slatke patvorene idile
koja gorka na kraju svega
u grlu zastaje...
Ne-ljudi ljude uče iskrenosti..Zaboravom truju čista nadanja..
Nikad istina nije zašutjela
pred glasom Vječne Ljubavi, koju ludilom nazivaju..
Smijem se glasno tom nesretnom žabljem pjevu
i kralju sluzavom,mutnih očiju..
On istinu sakri pred mnoštvom malenih
željnih suštine radosti..
Ali zmija divna
zanosna u plesu spiralnom
sve malene
u zagrljaju će ponijeti..
ne u beskraj smrti..
već u beskraj života
i srebrne vječnosti...