Ti znaš,
i ja znam,
da jedino i zauvijek
nježnost svojih krila
i tanane strune glazbala moje duše
samo ti možeš dodirnuti...
A dodir bez riječi
i riječ bez dodira
samo sa tobom mogu doživjeti...
Ne strast spoznate igre tijela,
ne zagrljaj
koji obećava kraj i granicu
raskidivosti...
Tek naslućenom sreću
zapletenu u tanani veo
nekog budućeg neba,
gdje si ti moja najsjajnija zvijezda
a ja tek baršun neba
koji te čvrsto drži
za neka nova svitanja...