Ti si pobjednica

 

Mi odavno smo u prijateljstvo zapletene,

u iste brige, slične želje, slična nadanja.

Samo su nam stradanja različita.

Ti si se pokazala jačom, podizala si glavu,

osmijeh vraćala licu, izrastala u pobjednicu.

Palila si ivanjske krijesnice čije je svjetlo

dosizalo daljinu pogleda bez nade.

Pamtim tvoje kretnje, unutarnju moć

usmjeravanja tamo gdje se trpi.

Tijelo ti je toplinom žarilo dok si posezala

za samosviješću o vrednotama

svakog ljudskog stvora i davala mu nadu.

Prolazeći putovima života, ti podizala si

ruku visoko iznad prijetnji i dodirivala 

želju za toplinom ljudskog dodira.

Kada si svoju djevojčicu milovala,

mnogi istih sudbina osjetili su ohrabrenje,

topla strujanja u savinutim udovima,

potrčali su zamišljenim stazama

i pobjeđivali s tvojom voljom.

I kad šutiš tvoje su poruke razumljive,

prodiru duboko, do dna srca gdje i ja

povremeno prilegnem pod teretom života,

a ti me uvijek iznova podsjetiš da život

nije priča koju smo davno izmislile,

da bi mladenački drsko životu prkosile.

Danas obje znamo – život je

stvarnost u kojoj gubiš.

Gubiš i onda kad se daješ i bezuvjetno ljubiš.

Život je raspeti Krist i plač njegove majke.

Život je kuća u kojoj sunce briše

sjene s lica dječaka i djevojčica,

dodir leptirova krila,

trag bijega nedohvatne sreće,

skok leoparda i krik ranjene srne.

Život je i rijeka koja k ušću teče,

svjetlost svijeće koja trepereći gori

sve dok u trenu ne utrne.

 

U trpljenju koje život nosi

ti si se pokazala jačom,

tragovi na tvome licu

odaju pravu pobjednicu.

                              Ankica Bistrović

(Objavljeno u zbirci pjesama „Sklopljene ruke)