Slovo po slovo, stih po stih, list po list;

to je knjiga bez premca, i svaki joj zarez drži svoje mjesto bez pomaka.

Pa ipak, Ti si nama, u knjigu upisanima, pružio pero da dopišemo još koje slovo...

Još koju riječ..o nama - da promjenimo Tvoj zapis, i da ne brinemo..kako

je moguće...podmititi neumitno, saviti ne savito...Oče Moj nebeski, Ti jedini znaš šta ja želim...Ali rekao si mi  i ja to saznam...Da...ja Te želim...

                             sve više i više...i sve više... Te volim

           da Ti sve bliža i draža budem...

                              da Te stalno gledam, čujem...osjećam...da sve jače i bliže budemo...Da...da

 Ja znam, ti se nadaš da češ odricanjem od želja ispuniti svoju silnu želju...

      da Me...takneš...ljudskom rukomMene, Boga u ljudskom...obličju...da..

                da...dođi...

uđi..

                  ..u sekundu...

                   sa svim svojim...godinama,rascijepi jezgru...vremena

nađi sjeme, otvori ga, uđi..i zatvori za sobom vrata...i izgubi se u najsitnijem dijelu, u kojem cjelina sebi...urezuje...kolijevku...i

                                                                                                    ostani...

 

 

Zapisala Vesna Krmpotić(s malim dodatcima)