Ti si moje jutro...
ono što se polako uvlači među vjeđe,
ono što svojim srebrnim nitima
grli skupljena koljena
što se poput plašta spušta na ramena
i pokreće snuždenu dušu za novi dan.
Ti si moj dan....
onaj koji se sunčevim zrakama probija
kroz oblake
onaj što pjesmom kišnih kapi ispire
umorne oči, suzama zamagljene,
dan koji se kači na leđa,
vješa uz kosu, mili kroz krv
i nezaustavljivo ide u noć.
Ti si moja noć.....
ona koja šapuće nježnost i nadu,
ona koja obećava san sa tobom,
koja ljulja boli donesene još iz jutra,
koja posprema tuge skupljene u danu
i koja mekoćom svojom nudi zaborav,
a donosi sjećanje.
Ti si moje jutro....
bglavac
edin.kecanovic
