Unatoč svemu, ostala sam vjerna u svojoj ljubavi prema tebi. Sama sebi neprepoznatljiva, a opet tako poznata, bliska. Polovica mjeseca sinoć je obilježila moju šetnju, obasjala me mutnim sjajem s tamnog noćnog neba i pronašla cijelu u tom snu, što se zove život. Pronašao si me te zime i ovog proljeća. O tome svjedoči slika trenutka kad si dodirnuo moje lice, usne. O tome svjedoči kretnja kojom uzimaš moju ruku u svoju pa je kao mladu pticu ne puštaš od sebe. Riječi su mi okrenule leđa i ustupile mjesto životu. Riječi, te lijepe zavodnice, nemaju plodno tlo u ovom trenutku emotivnog stanja kad se živi, diše. Neke stvari su jače od nas. Žuti disk dolazi sa istoka i ubija moje oči svojom svjetlošću. Polako, kao u filozofskoj šetnji i poetskom snu, stvarnost svega  mi šapće i ne želi se probuditi u stvarnosti, jer ... ti si moja nestvarnost.

http://shadowofsoul.blog.hr/

                 http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/