potrebni su dani da shvatiš
kako ti nisi ti
već naga i smirena sreća
posađena nadomak
mog slijepog čela
naslonjena na sam rub moje patnje
obučena u šarenu haljinu ljubavi
ispod koje namještaš grudi
na kojima ima jedno tajno mjesto
gdje ispovijedaš svoju nevinost
što se kupa u sjaju mog znoja
i zoveš me
na jednu novu igru
u kojoj ležiš nauznak
još nesavladana
ako pobjediš
znam da ćeš pobjedu omotati
oko mojih deset prstiju
i da ćeš ih prevariti
kako je nebo rođeno iz kišne kapi
i da je mjesečina plodna samo srijedom
i da na dnu mora rastu kupine bijele
i da ti nisi ti
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
779
OD 14.01.2018.PUTA