TI NE ZNAŠ

   Koliko je stara moja duša

   i koliko te suštinski

    duboko, nepremostivo

     ljudima bezdušnim,

    mogu voljeti...

     Ti ne znaš

     da sam starija od vjetra

     kojim se ovijaš

     da se obraniš,

     starija od dubine oceana

     u koji tijelo svoje uranjaš

      starija od daha ljudskog

      kojim dišeš..

      Zvijezdo moja,

      tvoju čežnju za letom

      ćutim,

     tvoju želju za Ljubavlju vječnom

     vidim,

      a puštam,

      da budem tako mlada

      tako malena

      i sitna

      u tvojim rukama..

     I tebi je lijepo..

      Kao Vječna Mati me

      grliti, i nježno

      svojom dušom me oviti..

     A ja šutim..

      I sve shvaćam..

     I toliko ljubim Njega u tebi,

     da manja od tebe ostajem

     iako bih te s Njim u sebi

     mogla krikom primordijalnim

      od ljubavi zagrliti

     tebe u sebi

     u krilo Bezvremenoga odnijeti,

     toliko snage imam..

     A ja ostajem

      nesavršena

    malena i smrtna,

    da bi ti u sebi mogla

    postati velika,

    savršena

    i besmrtna....