Prvo me pustiš iz krila svojih
u bezdan
niz visoke klifove
i kad suzom dotaknem pjenu bijesnoga vala
podigneš me
do sunčevog oka
gdje svjetlo rađa
tvoje srce...
Ti me podižeš
iznad svih dodira
bijesnih riječnih struja
i spuštaš meko
na srebrni izvor
tvoje nježnosti..
Ja sam sigurna
u gnijezdu tvoje duše
i vjeruj
kada moj let orla oblaci budu ljubili
povest ću te sa sobom,
u plavetni dan
u beskrajni san..
(posvećeno duši..moje duše...)