Ti kažeš, Tvoja sam ljubav
Veliš, da život sam Tvoj
Izronjena iz davnina
U kojima smo se sakrili oboje
Bježeći od sjenki koje su nas
Ipak, pratile i hodile za nama....
Ja kažem, Ti moja si ljubav
Velim, moj si život
Nastao u spletu bola,
Okupan u kristalnim suzama
Sačuvan u sakrivenim pregradama srca
Nahranjen nadom i utjehom.....
Pa zašto onda, umirem od riječi
Zašto me svaka probada kao trnje?
Zašto se ne mogu od utjehe podignuti
Ustati sa koljena i prkositi svijetu?
Moram li klečati jos godinama
Pred Bogom i moliti za snagu?
Ili, predati ruke, misli i tijelo
Nestati u jednoj jedinoj pukotini
Moga nestalnog uma,
šaputajući Tvoje ime....?
bglavac
edin.kecanovic
