Ti i ja..Vječna tišina nedodirnutog vela stvaranja,koji polako klizi niz naša tijela,ostavljajući nas začuđene u nagosti vlastitih odraza..O,poljubi me još nježnije nego što me sad ljubiš..Pretvori se u šapat leptirovog daha, pretvori me u meku zvjezdanu prašinu,pa budimo jedan planet,gdje će leptir znati samo za jedan cvijet,koji će miris zvijezde imati..O,budi drhtaj mojih usana,kad vatra tvoga bezdana počne gutati moje postojanje..naša tijela neka vrtlog svemira ponese..izađimo iz svega postojećeg u prazninu koja rađa novo jutro..bez sunca, bez mjeseca, bez ičega što je stvoreno da bi u tome bili..Voli me i ogrni koprenom svoje baršunaste tajne..Zaboravi tko sam sada,tko sam bila, tko ću biti, zaboravi na moje ime,voli ono nedodirljivo, koje još nitko u meni volio nije..jer nije postojala ljubav prije tebe, niti će više postojati..Ti si onaj nerođeni preludij,koji tek sada počinjem stvarati..Ja želim biti ona koja te nikad neće prestati pjevati..I nikad završiti svoju pjesmu, koju je Vječni davno započeo u svom Srcu...