Ti govoriš o svojim godinama, o svojoj kosi od bijele

   svile.

Pogledaj svoje ruke latice oleandra, luk tvog vrata

   je sama ljupkost.

Volim pepeo na tvojim trepavicama, i tvoje oči od

   zagasita zlata i tvoje oči sunce na rosi

   od zelena zlata na jutarnjoj travi.

Tvoje oči u novembru kao more svitanja oko tvrđave

   na Goreeu.

Koliko snage u njihovim dubinama, kolika blaga s

   karavela bačena bogu od ebana.

 

Volim tvoje mladenačke bore, te sjene koje boji bojama

   kasne ruže tvoj septembarski osmjeh, to

Cvijeće u kutevima tvojih očiju, tvojih usana.

Tvoje oči i osmijeh, miomirisni balzam tvojih ruku i

   baršun krzna tvog tijela.

Neka me očaravaju dugo u Edenskome vrtu.

Ženo s dva lica, jednim od same žestine, drugim

  od same nježnosti.

Ali usred studenog doba kada se crte tvog lica ukažu

   jasnije tvoji obrazi, uleknutiji tvoj pogled

   veoma dalek, moja gospo.

Kada se brazdama izbrazda kao polja u zimu tvoja koža

   tvoj vrat tvoje tijelo pod teretom umora

Tvoje tanahne prozirne ruke, dosegnuti ću blago moga

   dugotrajnog traganja i sunce iza duge noći

   tjeskobe

Slap i isti taj pripjev, žubor izvora tvoje duše.

 

Dođi, noć klizi nečujno preko bijelih terasa, i ti

   ćeš doći.

Miluje mjesec more prozirnim pepelom svjetlosti.

Daleko, počivaju zvijezde nad ponorima noći

Otok se proteže nalik na Mliječni put.

Ali osluhni, čuješ li? Kako se od Kap Manuela na

   mahove uzdižu valovi laveža

I nekakva nečuvena glazba dopire od restorana luke i

   zatona, opojna kao san

 

Draga!...