TI GOVORIŠ...

 

TI GOVORIŠ O SVOJIM GODINAMA, O SVOJOJ KOSI OD BIJELE SVILE.

POGLEDAJ SVOJE RUKE LATICE OLEANDRA, LUK TVOG VRATA JE          SAMA LJUPKOST.

VOLIM PEPEO NA TVOJIM TREPAVICAMA, I TVOJE OČI OD

ZAGASITA ZLATA I TVOJE OČI SUNCE NA ROSI

OD ZELENA ZLATA NA JUTARNJOJ TRAVI

TVOJE OČI U NOVEMBRU KAO MORE SVITANJA OKO TVRĐAVE

GOREEU.

KOLIKO SNAGE U NJIHOVIM DUBINAMA, KOLIKA BLAGA S

KARAVELA BAČENA NOGU OD EBANA.

 

VOLIM TVOJE MLADENAČKE BORE, TE SJENE KOJE BOJI BOJAMA

KASNE RUŽE TVOJ SEPTEMBARSKI OSMJEH, TO

CVIJEĆE U KUTEVIMA TVOJIH OČIJU, TVOJIH USANA.

TVOJE OČI I OSMJEH, MIOMIRISNI BALZAM TVOJIH RUKU I

BARŠUN KRZNA TVOG TIJELA

NEKA ME OČARAVAJU DUGO U EDENSKOME VRTU

ŽENO S DVA LICA, JEDNIM OD SAME ŽESTINE, DRUGIM

OD SAME NJEŽNOSTI.

ALI USRED STUDENOG DOBA KADA SE CRTE TVOG LICA UKAŽU

JASNIJE TVOJI OBRAZI UKLEKNUTIJI TVOJ POGLED

VEOMA DALEK MOJA GOSPO

KADA SE BRAZDAMA IZBRAZDA KAO POLJA U ZIMU TVOJA KOŽA

TVOJ VRAT TVOJE TIJELO POD TERETOM UMORA

TVOJE TANAHNE PROZIRNE RUKE, DOSEGNUTI ĆU BLAGO MOGA

DUGOTRAJNOG TRAGANJA I SUNCE IZA DUGE NOĆI

TJESKOBE

SLAP I ISTI TAJ PRIPJEV, ŽUBOR IZVORA TVOJE DUŠE.

 

DOĐI, NOĆ KLIZI NEČUJNO PREKO BIJELIH TERASA, I TI

ĆEŠ DOĆI.

MJESEC MILUJE MORE PROZIRNIM PEPELOM SVJETLOSTI.

DALEKO, POČIVAJU ZVIJEZDE NAD PONORIMA NOĆI

OTOK SE PROTEŽE NALIK NA MLIJEČNI PUT.

ALI OSLUHNI, ČUJEŠ LI? KAKO SE OD KAP MANUELA NA

MAHOVE UZDIŽU VALOVI LAVEŽA

I KAKVA NEČUVENA GLAZBA DOPIRE OD RESTORANA LJUKE I

ZATONA, OPOJNA KAO SAN

 

DRAGA!