napisano 2004., iz moje

1. samostalne zbirke poezije

“Sjena duše”:

”Kad se kule ruše… ne čuje se glas....”,  a iz zlatnog oka visećeg sunca hladnoća obavija bezuspješan pokušaj spajanja sa svim dijelovima tvoje svjetlosne godine što je prizivaš za nas.

Raspadam se na dijelove…svaki put kad otvorim oči, odlazim u nepovrat vremena, a ono lomi tvoje riječi i servira ih na pladnju, onako slatke i medene, a tako daleke…

Kad bih ponovno mogla voljeti, nasmiješila bih se samo tebi, kojeg sam vidjela sinoć u snu…

Hoćeš li biti moja romantika, sanjana i doživljena, nerealna i stvarna?

Ti …budi mi romantika na mekoj travi i uvelom lišću od prošle jeseni….

Budi romantika moje duše, onih divnih planina iz mašte i završetak jednog dugog puta za početak nove staze, neotkrivene, šumovite, neprohodne, toliko različite, a opet toliko mi bliske….

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=58054