Teško je kad u srce

koje uvijek samo za

ljubav znade

udje tuga,

praznina,

i kad u njemu

nestane nade.

 

Teško je kad misli

umjesto radosti

obuzme tuga,

a kad u njegovo

naručje

umjesto mene

smjesti se neka druga.

 

Još je teže

kad proleti vrijeme

i kad u sebi zadržim

sve što sam  mu ikad

željela reći,

a više nikad neću

imati priliku

sve to izreći.  

 

Najteže je od svega

kad ne živimo život

ovdje i sada

i kad se ponadam

da godine neće proći

i da ću vječno biti mlada.

 

A to je gotovo nemoguće.

Jer godine trče i trče

i sve teže ih je sustići,

i dok okrenem se

više neću imati priliku

ništa mu reći.

 

A trebala bih -

Reći mu da je moja ljubav,

da srce moje njemu pripada,

da samo njega volim,

i dok god živim

u meni živi želja i nada

da se u njegovom krilu smirim.