Pred portalom hrama ljubavi
ja se i dalje smiješim
svim osrednjostima
svim pokušajima
da me privole
ne bi li otvorila širom vrata
i pustila sve koji prolaze
da u hramu
svoje prazne poklone ostavljaju
bez ikakve dobre namjere
i želje za svetim pokleknućem..
koliko god moje lice izbrazdano vjetrom vremena bilo
a srce snjegovima prekrivano
ja ostajem čuvar
do konca vremena,
I onaj vječno nadajući ratnik
koji čeka
da konačno može
odložiti oružje
i pokloniti se Bogu Ljubavi
u čiji hram ni sam još
ne smije ući...
bglavac
irida
edin.kecanovic
