Krala je vrijeme, od sebe, od života
Od posla i od obaveza...
I žurila k njemu,
Tamo gdje je čekao:
Na mostu,
Na uglu,
U zaboravljenoj ulici,
Hitala je u zagrljaj,
Na časak razgovora,
Na brzo popijenu kavu......
Krao je vrijeme, od sebe, od života
Od posla i od obaveza....
Čekao je recitirajući Jesenjina,
Obavijao je svojim rukama
Zadihanu, i pomalo uplašenu,
Smijao se zajedno sa njom,
Govorio joj da je voli.....
Jednoga dana, nije došla,
Jednoga dana je nije čekao.
U rijeci izmješane suze,
Značile su dugu bol......
I još ponekada u srcu
Odzvanja stih davni
„No ako jednom i zavolim drugu
i s njom ću, znadem, bilo s kojom,sanjati o tebi, krijući tugu,o tebi koju sam zvao svojom“ 
bglavac
edin.kecanovic
