neke su iskrile po meni iskrice
jučer, dok sam hodala prema kući...
isprva pomislih - sitne kapi kišice,
ali kiša nije, a nešto me ne prestaje tebi vući.
kao da si to ipak bio Ti...
sitne kapi svjetla duž čitavog tijela.
kao da si blagoslov spustio mi,
a ja sam tebi, tako očajnički, htjela.
hvala ti što s moga puta sklanjaš trnje i drače
i prosipaš latice crvenih ruža, jer tako to biva.
evo, tebi se smiješim... iako mi se plače
za tebe ću ljubav sačuvat... sve dok budem živa!