Zatvoriti ću te tamo gdje te nitko više neće naći, duboko u sebi zametniti ću svaki trag.
Ostaviti ću te tamo i posjećivati kada to nitko neće znati.
Sa tobom ću staviti sve naše uspomene, pokidane snove,neizrečene riječi i napisane a nepročitne pjesme.
Sve osjećaje, sve tuge, boli, dane smijeha, dane sreće i svu ljubav...
Ostaviti ću upaljenu svijeću neka gori i neka te njen plamen ugrije, neka te svijetlost sjeti na sjaj mojih očiju koje su veselo skakale kad sam bila kraj tebe...
U početku ću ti dolaziti često, suzama te pojiti i hraniti bolom koja ostaje,praznimom koja ispunjava hladnoćom i koja zebe i ostavlja hladan trag na koži.
Kako će vrijeme odlaziti dolaziti ću onda kada me put nanese, kada me nešto sjeti, kada negdje čujem smijeh sličan tvome, ili se izbgubim u tamnim dubokim očima nepoznatog mladića. Kada ću noću ostajati budna samo da bi pogledala slike ili film koji smo gledali zagrljeni zajedno...
Zaključati ću svoje srce kao škrinju sa blagom, da znatiželjni pogledi ne vire u nju i da ne isprevrću njen sadržaj, da ne istražuju i ne iznesu na površinu nešto što sam davno zakopala...
Ključ ću sakriti tako da nitko neće moći zavirivati i tražiti, staviti ću ga negdje ako mi jednom zatreba, da te izvadim i da te volim...
bglavac
irida
edin.kecanovic
