ubrah cvijet sa laticama nježnim
Cvijet kakvog nijedna ruka dotakla nije
Položih cvijet pred obale tvoje
i tiho dozivah jutrom mjesečinu
Ti nestaješ tamo..odakle dolaziš
Prisutan i živ..oduvijek si bio
U laticama skriven
Suncem obasjan
skriveni izvor u oku mome..
Tišina progovara skrivena u dodirima
Tvoje tajne Meni dolaze u zagrljaj
Pogledima nježno razgrćeš tišinu
Ljubiš pupoljak sa... usana cvijeta
Neke zvijezde Daleke
još Neotkrivene..gledam nebo
vječno što gori TU u Mojim Pogledima...
i Otkrivam Tišinu...Tišinu koja plamti
Jezikom Drevnim pjeva o svom snu...
Latice ruža tu su sačuvane - Usnama Tišine
Izgaraju u Poljupcima...
irida
bglavac
