Polako, gotovo nečujno, uvlačiš se.
Korak po korak, hodaš mojim stopama.
Mislila sam da su izgubljene.
Zametene. Ljudskom oku nevidljive.
Kojim očima gledaš moj svijet?
Koji pogled koristiš i vidiš…?
Osjećam te. Osjećaš me.
Tvoj me dodir hrani. Sjaj oka smiruje.
Budim se iz uljuljanog sna.
Gubim u beskrajnom plavetnilu neba.
Ne osjećam strah. Ne bojim se.
Vjerujem. Vjeruješ i ti.
Polako, gotovo nečujno, ulaziš.
Topiš me. U rosu pretvaram se.
U oblak. U kišu. U dugu.
U sebe. Tako je dobro biti ja.
bglavac
irida
edin.kecanovic
