Na pijesku
dijete šara bezgrješnost
nitko ga ne pita
svi kamenonosci su ispod njega
ne samo glavama u pijesku
srcima ispod pijeska
srčane aorte zagušene vlastitom eholalijom samoljublja
bez mene se ne može
drugi u tom teatru vraćaju odjek
da
draga damo šatro duše
otmjenog looka
mi to vidimo
pa ti dajemo aplauz
sve se zbiva ispod pijeska
gdje dijete ne može doći i ne pita
ne treba publiku
zaneseno igrom
ne čuje glasolaliju ljubavi lažnih
ispod površine
u dubini
gdje se gledalište prazni i puni
novim glavama
pjeskovitim srcima...
irida
bglavac
