Kome majko spremaš šator

ovako iscrpljena dugim putem?

Dijete tvoje gladno u tebe gleda

a kraj njega anđeo smrti

već ispružio  ruku

i do njega sjeda.

Tvoje oči majčinske pune tuge

i u srcu samo jedna želja

da nahraniš svoje dijete

i podariš mu malo veselja

Tamo daleko, u bogatoj Americi

razbacuje se hrana

jedno pseto, maženo

od tebe bolje živi

Ni sanjati o tome ne možeš,

ljudi da sve su za to krivi

 

Tebe nisu dotakle bogate trpeze

niti si ikad vidjela palače,

u grudima tvojim očaj veze

bolnu krunicu,

tebi se samo plače

 

Krov je tvoj vedro nebo

kao baldahin nad tvojom glavom

Kolone gladnih, kraj tebe promiču

čak te i suze drugih , više ne dotiču

Velike oči gladne djece

što nisu nikada slušali bajke,

sad u užarenoj pustinji Somalije

praznim pogledima grle

očajne...crne neke majke...