Tamo negdje,

iza svih sfera konačnosti,

čekat će utonuće,

čekat će utrnuće,

moja duša

bremenita silnim žamorima,

titrajima,

sakupljnim odsjajima,

svime što je  čuvala kao blago

a zapravo...

samo je tebe u sebi

željela ponijeti...

Tamo negdje,

Dotaknut će golubica

bijelu ružu sna

i čekati,

obnažena od svega

čistu tvoju dušu...

 

Tamo negdje

iza svijeta koji zapravo nije

čekat će nas beskrajna igra

i stvaranje svijeta

koji jest...

Pogledaj dušo,

na tvom dlanu

sve što se ovdje nudi

rastapa se

poput malene pahulje

koja traži od tebe

svoju besmrtnost...

Tamo negdje

gdje ne postoji ništa

osim sada

stvorit ću za tebe

bijelu obalu i

bezgranični ocean

u kojem će svako uronuće

biti čežnja

za još većim dubinama..

Tamo negdje,

biti ćemo dvije spojene nevinosti

dva krila jedne ptice

jedno srce

u grudima  Onoga

koji nas je stvorio

da se u njemu opet pronađemo

i nikad se više

jedna od druge

ne odvojimo...