Kada bi te pitali;
Što je Duša?
Kako li izgleda?
Gdje Prebivalište sad je njeno,
Da li ispunjena ljubavlju negdje sniva
Ili putuje u bespuću,
Usamljeno?
Odgovora da l' bi znala,
Od radosti ili tuge
Da li bi zaplakala?
U trenutku tome
Kada misli svoje uputiti ćeš k Meni,
Znat' ćeš da te volim
I darovat' ću ljubav tebi
Kao najmilijem čedu svome.
U tenutku tome
Kada Duša k Duši pružiti će ruke,
Kada Duša k Duši u zagrljaj leti
Iz dubine ćut' ćeš Glas Moj
Koji će da te sjeti.
Što je Duša?
Kako li izgleda,
I sva pitanja ljudima čudna
Dobiti će odgovora,
Dušo moja bit ćeš budna.
Ispuniti ću Svjetlom
Cijelo biće tvoje
Najljepši valcer plesat ćemo
Kao Jedno
Ali u dvoje.
Svatko svojim putem
Do istoga cilja,
U minuti što je kao Vječnost duga,
U koraku od tisuću milja.
Svaki dio bića tvoga
Zatitrat će nježno
Kao struna harfe, što nalazi se
Pod prstima Presvjetloga Boga.
Slavuj što na grani pjeva,
Bljesak munje što u gorju sjeva,
Vlati trave što ispod snijega niću,
Jutra zlaćana što radosno sviću,
Potok što prema ušću rijeke bježi,
Pahulja koja s nebeskih visina snježi,
Otkriti će nešto
Što odavno več znaš,
Što pred ljudima tako vješto skrivaš.
Otkriti će Dušu
Što pod srcem je nosiš,
Dušu što uspavana čeka
Da probudi je Svjetlost,
Ili možda
Slična Duša neka,
Koja uspavana sniva
I ne znade
Da je ovdje, da je živa.
A dovoljan je jedan
Tek, otkucaj srca mali,
Koji pokrenuti će ljubav
Svjetlost da upali.
Kada luč ta jednom upaljena bude,
Mirisom će svojim da probudi
I ostale ljude,
Što uspavani Zemljom hode
I
Pitaju se;
Što je Duša?
Kako li izgleda?
Gdje prebivalište sad je njeno?
Da li ispunjena ljubavlju negdje sniva
Ili putuje
U bespuću
Usamljeno?
bglavac
irida
edin.kecanovic
