Tamna, pretamna je noć

ovog eona

gdje ljudskost i ljupkost tek u fragmentima

krase duše

Sve manje je jasnovidećih

svi više zaspalih

iako pričaju drugačije..

Zaređuju se snobovi

zatvaraju ih u vlastite utvrde zadovoljenih plitkih potreba

vrijeme je..

vrijeme je napuknuta zdjela prepuna ogrizaka

Evinih jabuka

koje je kradom i dalje brala

zavađajući čuvare

na vratima zabranjenog raja..

Traži se trnje u očima griješnih

prsa modra od udaraca dokazivanja

tko sam ja

a tko si ti...

Kad se trnje iz očiju makne

procvast će ruže

Kad se maknu balvani iz očiju pravednih

ostat će prazne zjenice

i plač posječene šume..

Tamna, pretamna je noć oko nas

a mi se bahato igramo sa svjetlom

koje i ne gledamo kao mogućnost života

nego tek  uronuće u spokoj smrti

kojom se nadamo

da ćemo sve zaboraviti

i da je život samo jedan jedini...