Tako si lijepa dok moliš

Srebrnaste kose kao aureol mali

Mirnoćom tihom čovječanstvo voliš

Ljubav tu osjeća i anđeo pali.

 

Jer obasipaš svjetlošću sve duše tamne

Koje zalutale bezdanom hode

Nudeći od srca jedrilice zamamne

Što duginim mostom već odavno brode.

 

Svi naši mili iz Zauvijek ti mašu

Pozdrave šalju, ti raznosiš ih dalje,

Sklopljenih ruku grliš ovu čašu

Svjetlosni pobjednik bez zlaćane medalje.

 

Tek pokoja suza iz toploga oka

Kliznuti će nježno niz obraščić stari

Kapnuti na grudi gdje rana je duboka

Tiho ćeš  šapnuti; za suzu ovu, dijete, ne mari.

 

I polako dok hlapi i s beskrajem se spaja

Najčišći kristal što na svijetu postoji

Duša ti poimence sve znane nabraja

Spomenuvši i nekoga tko više se ne broji.

 

Za sve one za koje nitko ne moli

Jer sjećanje je izbrisalo kazaljke na satu

Postoji Duša koja sve ih voli

Svjetlošću ih grli, iako su u blatu.

 

Osamljeni lutaju od pradavnih dana

Mračnim tunelima koje stvorili su sami

Tek pokoja molitva tu svjetlosna je hrana

Od dubljega pada ljubavlju ih brani.

 

Tako si lijepa dok moliš

Aura ti blista od zahvalnosti snažne

Ljubav tvoju osjećaju sve duše  koje voliš

Majči, vjeruj mi,znam…

Zbog čega su ti oči vlažne.

 

 

http://safiris.blog.hr