Na uglu ispijene čaše i zadnjeg dima cigarete
negdje u gutljaju ili pepelu
nitko ne zna gdje
ostala je misao
opkoljena tupim rubovima bilijarskog stola
ucrtana u vatru zmaja na tetovaži barmena
zapela u kišu na napuknutom prozoru
koja je tu noć padala
neprestano.
Lako je bilo zaspati onima
kojima mirisali su jastuci na pelud zagrljaja
koji sastrugali su piljevinu sa svojih briga
lako je njima reći kako nema više žetona
za šarene vrtuljke snova.
Iako, zgasnuli su slavuji
pokošeno klasje ipak žuti se u ambarima.
irida
bglavac
