Tajnovita noć snove plete
upliće mjesečeve srebrne niti
reda prizore iz sjećanja
sjene na mjesečini rastvara
poput crnih cvjetova
i puteve kroz tišinu crta
do nekih novih svjetova
tada proleti zvijezda
kao neispunjena nečija želja
kao tračak nade...kap veselja
onda se sve smiri
pokoji list sleti na travu
možda je to san
ušao u nečiju javu
da sačeka jutro
ispod jastuka skriven
sunčanim zrakama
bude umiven
netko ga ponese
u zapučku duše
osmjehne se kradom
i vedar u dan krene
kišovitim gradom