Prolazi vrijeme, mi trajemo ...

Prolazi i naše vrijeme, kao zvijezda što zasja na nebu i više je nema...

U suzi palog anđela nema gnjeva, samo tuga, duboka i vječna...

Prošlo je vrijeme...

Iz zraka oduzimam one molekule što će mi napuniti dušu suzom palog anđela...

U tom novom okruženju pokušavam pronaći neki dio sebe ...

Ima li me?

Naravno, nema me u slijepim očima ove sudbine, već sam negdje daleko, izvan sfera trajanja običnosti...

Još ponekad zalutam stazama duhova samotnih šuma i hodnicima predsmrti/sna.

San je savez između živih i mrtvih, prostor gdje postojimo drugačji, nego što smo sami sebi.

Na dnu duše vidim savijen pergament, što li piše u njemu?

Moja sudbina?

Sljedeći dani? Sati? Minute?

Tajna.

Zatvorena u sebe, presavijena u pergament na dnu duše, skrivena očima sudbine.

Najvažnije je to što je duša prepoznala tvoj lik s kojim ću odmotati taj skriveni pergament sudbine....

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://moj-plavi-svijet.blog.hr/

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4