napisano 2004. iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše"
kao amfora na dnu mora,
na kraju jednog vremena..
na dnu..
gdje nema sunca…
gdje nema zlatne boje..
ovo nisu moje boje..
i dok slijepa vidim i gledam…
i dok me nema za mene,
a ima me za svakog..
još uvijek me očaravaju sjećanja i sjene..
još uvijek znam,
da tu nema mene…..
kad iz krajolika Zemlje
oduzmem svoj lik…
kad iz sebe uzimam sebe…
polako... tajnovito...
čudno i nezrelo…
lao ledom pokrivena,
kao ljubavlju sakrivena,
kao mržnjom obasjana,
kao mjesečinom odlutana…
zalutat ću još samo jednom
u te tvoje lijepe plave oči..
i znam, odvojit neću moći
od tebe taj pogled..
odvojiti od sebe tvoj lik..
magijom tiho prosanjan,
mjesečinom jasno obasjan…
ljubavlju zaboravljen i oživljen…
tu si…
glazba je zarotirala
sva nebeska tijela
Sunčevog sustava,
u arteriji pulsiram
još uvijek samo ja ..
bez vremena..
bez porijekla..
bez ikoga..
zlatnu nit provuci do mog srca..
i shvatit ćeš tajnu …
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=24067