Dan mi promiče, a pjesma s radija ga čini lepršavijim od tajne.
Htjela bih da me vidiš onako, kako se ja vidim. Htjela bih.
Ono bitno – a to je: sada – jer „sada“ uvijek izmiče, poput pijeska kroz prste.
Mjerim težinu srca zlatnom mjericom prstohvata i oduzimam kap vode otkud izlaze konture mog lica.
Sve zapisujem u pjesmi što odzvanja pustim koridorima mog života.
Ne prestaje, dok se ne smire krugovi na vodi.
S ruba ponora upravljala sam životom i snopovima svjetla što su poput tajne lebdjeli iznad mene.
Moj rukopis je iz zlatne prošlosti.
Između prosutih bisera ne znam kojeg bih uzela, a da ne poremetim taj savršeni red.
Navukla sam sjenu preko očiju, da ne vidim nikoga i neka mi ovaj ponedjeljak poput tajne zamagli pogled i odnese u smiraj jesenjeg sumraka.
click links:
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
bglavac
edin.kecanovic
