Sva slova, sve riječi, sve rečenice, sve knjige, sve što je pomišljeno, a nikad izrečeno, vjetar je raznio mojim tajnama i zaključao u sebe.
Lakoćom čarobnjaka, u ovoj čudnoj evropskoj državici, živim u ovoj inkarnaciji.
Čudno.
Za svaku svoju riječ – nemam odgovor.
Za svaku svoju misao – nemam riječ.
Za svaki svoj san – nemam tumačenje.
Uzalud tražim vrijednost, uzalud mjerim težinu srca.
Uzalud pokušavam protumačiti znakove pored puta.
Kao magnet, riječ 'uzalud' me prati ovih dana.
I čudim se sama sebi da još uvijek tražim staklene perlice bačene u ranom djetinjstvu, koje će mi pokazati put u budućnost.
Čujem glas starice kako me zaziva, zaziva u tamu...
Led pokriva ovo srce... trule riječi nemaju odjeka...
Riječ 'uzalud' dobiva svoj najpuniji smisao...
Raspast ću se u osnovne čestice postojanja, nestati danas poslijepodne u moje snove, zauzeti položaj kad riječ 'uzalud' nema onu jačinu, koju ima sada...
Mjesec će se uskoro prepuniti sam u sebe, prsnut će u tisuću boli... moram potrošiti tu čudnu riječ .... 'uzalud'...
http://moj-plavi-svijet.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)