Kad ruku položim na svoje tijelo
Energija zaplovi kao nebeska lađa
I sve je na određeno mjesto sad sjelo
Netko mi šapuće: Svjetlost se rađa!
Kad osmijeh poklonim drugome biću
Uzvraćeni osmijeh nagrada je najslađa
Tad duša uživa u ovom nektar piću
Netko sretno šapuće: Svjetlost se rađa!
Kada misli krenu na udaljene pute
Energetsko tkanje njihova je građa
Misli zažubore, il' tišinom šute
I tad Netko šapuće: Svjetlost se rađa!
Kad ruku pružim drugom ljudskom biću
Znam, da ljubavlju tada sam vođena!
Netko ispisuje ponajljepšu priču
Naslov zažubori: Svjetlost je rođena!
bglavac
edin.kecanovic
