SVJETLOST I LJUBAV
Crnim si velom prekrila lice žalobno,
govore da si tužna,
toliko tužna,
da i ptice više ne pjevaju kraj onog prozora,
na kojem smo sanjarili o
Slobodi
- što se tako milovidno odražavala iz očiju ptica-,
koje su našle svoj maleni dom
u pupoljicima Tvojih divljih ruža.
Oprosti,draga moja,
što sad nisam uz Tebe.
Znam, da je Tvoj žalobni veo tkan tugom
i zalijevan suzom
slanom.
Zlatna moja, ne prepusti naručju noći
Našu ljubav,
Ti baci žalobni veo u naručje noći,
da našu ljubav obasja žarka zvijezda s neba,
jer svjetlost ne može biti protiv ljubavi,
Svjetlost mora biti uz ljubav,
jer Ona ne otvrđuje srca,
nego ih smekšava;
Jer ne ratuje kao tama,
nego dolazi u srce kao golubica.
©Walter William Safar
irida
bglavac
