Ne koštaju ništa, a bogatstvo su cijelo
U sekundi proputuju čitavim svijetom
Ljude tad obasjava svjetlo bijelo
Šire se veselo cijelim planetom.

Svjetlosni zagrljaji od nikoga ne bježe,
Rasa i vjera ništa im ne znače
Sve boje svijeta nježno sa naježe
Kad za otvoreno srce oni se zakvače.

A čovjek današnjice u kaljuži leži
Ne vidi svjetlost od vlastitoga blata
Zatvorenog srca od Izvora bježi
I kamenom udara na sestricu i brata.

Samo zato što izabrano je drugo znamenje
I simbol na oltaru drugačijeg je oblika
Spremno na duši gomila to kamenje
U čovjeku ne vidi odraz svojeg lika.

Jer

Pod kapom nebeskom svi smo isti
I jednako sunce svima nam sjaji
U srcu kad vladaju osjećaji čisti
S ljubavlju se šalju svjetlosni zagrljaji.

Safiris