Do Svjetlosnih vrata stepenište vodi

Tek osam se koraka učiniti mora

A čovjek iz života u nov život brodi

I svaka je stuba kao ponajviša gora.

 

Sve dugine boje prosute su njime

I mirisni trag putem nas prati

Životni zapisi, sva ljeta, sve zime

Na duši je da korača, odbije il' prihvati.

 

Taj čin Slobodne volje

Koji odabrala je još prije svog rođenja

Kad krasila je svjetlosno nezemaljsko polje

Puštala da ispune je anđeoska snoviđenja.

 

Spoznavala svrhu vlastitoga postojanja

I kako je svijet u apsolutnom redu

Gdje svatko je dio jednog šireg poslanja

I sve se dešava u neprekidnom slijedu.

 

Kao i stepenište koje vodi ka Vrhu

Kojim duša korača vlastitom brzinom

Gdje hitrost i sporost ispunjavaju svrhu

Kao i koračanje njegovom nizinom.

 

Na kojem je stepeništu čovjek našeg doba?

Vezan za materiju, novce i moć

Da 'l silazak je davno odabrana proba

Koju ljudsko društvo jednom mora proć' ?

 

Da li sva Mudrost povrh stepeništa stoji

Ili se i u nizini nevidljivo blago krije?

Zašto duša nepoznatih uspona se boji

Kad sa Svjetlosnih vrata Zagrljaj već grije?

 

Do Svjetlosnih vrata stepenište vodi

Tek osam se koraka učiniti mora

A čovjek iz života u nov život brodi

I svaka je stuba kao ponajviša gora.

 

http://safiris.blog.hr