Po nebeskom svodu prosule se zvijezde

Iz prikrajka samo Mjesec ih prati

Utihnuše ptice što međ' granama se gnijezde

Njihovo se perje pod mjesečinom zlati.

 

Cijeli svijet sniva u carstvu tišine

U toj se tišini muzika jedna rađa

Duše poželješe te svjetlosne blizine

Koja od svih tonova njima je slađa.

 

Akordi se razlijevaju, po zvijezdama pretaču

Stvarajući slap svih duginih boja

Brzinom svjetlosti galaksije preskaču

Stvarajući krijesnice melodičnog kroja.

 

U blještavilu plivaju sve razigrane duše

Durovi i molovi do centra ih vode

Međzvjezdani vjetar u leđa im puše

Darivajući ključ do duhovne slobode.

 

I svi zapitkuju; Tko muziku daruje?

Gdje je to Biće, kako do njeg' doći,

Kakav je to svijet u kojemu On caruje

Muzika kad utihne, da l' će ljubav proći?

 

Jer to što osjećaju u bestežinskom stanju

U svjetlosnoj muzici bez početka i kraja

Podsjeća na Istinu o njihovom poslanju

O Dušama prepunim unutarnjeg sjaja.

 

Po nebeskom svodu prosule se zvijezde

Iz prikrajka samo Mjesec ih prati

U naručju Svemira galaksije se gnijezde

U dušama ljudskim svjetlost se zlati.

 

(safiris.blog2009)