Istina nam Svjetlo daruje kroz mir
Kao hrast što travom prosipa svoj žir
Plod što zrije u riznici i jezeru dobrote
Ogledalo Duše tu sjaji od ljepote.

Pitanje je vječno što iskri u umu;
Gdje Istinu naći... na kojemu to drumu ?
Izvana ili negdje duboko... u Oceanu Duše?
Stopljeni sa vjetrom olujnim dok puše?

Možda knjige tajnu ovu otkriti nam žele,
Ili cvrkut ptica malih dok zrnju se vesele.
Svako biće Istinu nam kroz život svoj zbori
Svjetlo kad je upaljeno ono vječno gori.

Tragamo i tragamo svi od pamtivijeka
Istinu tražimo mi izvan Duše... i izvan čovjeka
Pogled okrećemo prema nebeskome svodu
I ne vidimo Istinu... tek nepreglednu vodu.
Pa zaranjamo, ili širimo iskrojena jedra
Čekajući sunca sjaj  i kad noć je vedra
Sve u nadi da će Svjetlo Istine otkriti se samo
I da negdje na nas čeka

Toliko bar znamo...