Svi moji odlasci, uvijek pokrenuti sa istog kolosjeka, ispraćeni su istim, slanim okusom suza,ostavljenih vlastitih kreacija, koje s tugom pružaju ruke za mnom, a ja, bešćutna u svojoj odlučnosti, ostavljam ih same, da žive svoj svemir kojeg sam rodila za njih..neka me puste sve slatkorječive iluzije i zamišljaji o nemoguće svetoj ljubavi..Ljubav je gola Magdalena pred očima Onog, koji tu golotinju vidi kao sveti izričaj vječnosti..Ljubav je satkana smaragdno zelena zmija, koja palucavim jezikom i otrovnim zubima grize vrat Evi stvorenoj da voli do ludila..Rekoh..ne grize stopalo Evino, da je Eva zgazi i uništi..ona grize slatke vene na vratu mekom, u kojima kola oganj umjesto krvi..Pustite ljubav, da bude sve...prozaična prašina nataložena preko eona ukorijenjenih poznatih i praznih dodira..Pustite da krik pobjede nadjača krik bezumnog bježanja od vlastite zvijeri u sebi, koja grize iznutra, i želi van, raskinuti opnu tijela i vinuti se negdje..u prostranstva nebogledna..Pustite da bude i nježnost, tu ljubav, koja skutrena drhti, mokrih krila, i čeka da je sunce ojača, da dotakne slobodu iz koje je i nastala.. Neka bude...Samo neka bude ljubav..U bilo kojem obliku..Ne pakirajte je u lijepe šarene omote,niti je obavijajte zlatom..Neka priča, diše,plače, grči se, bude grumen vrisnute radosti, ali..Pustite da ljubav bude samo ljubav, čista u orfičkoj božanstvenosti divljeg plesa..neka bude, kakva želi biti...