Iz noći i kiše zalutala sam u taj predkraj ove godine  što polako ide svom kraju i došetala do pitomih obrisa ulične svjetijke, koja je krala osmijeh sa usana čim sam se sjetila tebe. I tako, šetajući tim plavim godišnjim predkrajem, kroz tu kišu i noć što volim u svakom godišnjem dobu, pamtim sebe od prije par godina i vidim se sada. Razvezala sam kosu i pustila je da pada po ramenima te usmjeri onaj svakodnevni titraj srca prema dnu i da svijet sliči na opis, kojeg mi prikazuješ. Otkrit ću bijele bokove i priljubiti se uz tebe kao slijepa zmija što je spoznala kako kamen ispod kojeg je spavala nije njen dom. Sve su to bile samo bijele noći.