U ovom radijusu kretanja života i smrti,
Želim zastati i zaustaviti vrijeme;
i Ako je ikako moguće započeti u nekoj drugoj sebi.
Ali ne mogu...
Već si neprestano vežem omču oko vrata
I izmišljam nove smrti.
Kako je prividno biti slobodan
Jer uvijek si nekako ograničen tijelom
Ili riječima iz kojih smo stvoreni.
I premda se savršeno snalazim
U ovoj ulozi patnika,
Moje je tijelo preraslo ovu odjeću
I sad sam spremna,
Napokon spremna
Da se odjenem
U neodoljivo ruho sretnika.