Svašta ljudi vole
i oni sa školom
i oni bez škole
jednako žele
i jednako traže,
vole birati,
vole prebirati,
vole vezivati
pa onda kukati
kad se mreža pokida
i dođe do raskida..
Svašta ljudi vole,
sebe uvažavati
a pri tom
druge umanjivati
umjesto sa životom se boriti, više vole
lamentirati i filozofirati,
tipa
"ja najviše patim"
i život me nikako neće
eto,
rođen sam pod nesretnom zvijezdom
i nemam sreće"...
Svašta ljudi hoće
i svašta ljudi vole
u razredima ove čudne
životne škole--
Kad treba učiti
oni sa satova bježe,
kad treba odmoriti
oni na satove dolaze
iako svi drugi osim njih
sa nastave odlaze...
Svašta ljudi vole
ponekad potpuno uvrnute stvari
koje sa ljubavlju nemaju veze
vole najviše prosuđivati
pa onda bez pardona
slatko osuđivati
jer
suditi i prosuditi
duhovna je hrana
užina
za vrijeme velikog odmora
kada bi trebali u plavo nebo pogledati
i malo dušu
od silnih lekcija odmoriti...
Svašta ljudi vole
analizirati
banalizirati
sve što nije vrijedno truda
na nevažne stvari ljepiti etikete
a onda se trendu podrediti
jer
tempo vremena treba slijediti
inače u životu
nećemo ništa vrijediti...
Svašta ovdje ljudi vole
privlačiti sve ono što im smeta
izabirati život žrtve i paćenika
pa onda mrziti sebe
i cijeli svijet
umjesto da zasuču rukave
i na sebi naprave preokret:
na tren zaboraviti druge
i sebe do kraja zavoljeti
makar se život na tren zaustavio
i leđa ti
sa svim lažnim voljenjima okrenuo...
Nije to lako
ali ipak
sve počinje rušenjem
i novim zidanjem
smrt je transformacija
srušena kula je
akceleracija
ka onom istinskom žišku pustinjaka
na tamnom putu
gdje se Budala na kraju puta smješka
jer
bezdan je samo iluzija
i produžetak neba
baš kako jest
i kako biti treba...
Svašta ljudi vole
i ovo bi trebao biti kraj pjesme
ali
možda je i pjesnik
na krivom putu
pa upućuje iz svoga kuta
kako treba voljeti
umjesto da pusti
i prepusti
rijeke
da teku svojim tokom
jer ipak
sve završava
uranjanjem
i rastapanjem
u istom izvoru
u jednom
jedinom moru....