Kriv si
Što su mi misli rastrojene
Po kvadratu tvoje osobnosti
Ne skidam osmijeh sa lica
I u besmislu bolesnika
Zarazu širim
Kriv si
Za pogled
Razasut po tvome liku
Zjenice raširene u čudu
Kojima upijam tvoju siluetu
Kako bih je u mislima naslikala
Kriv si
Što vremenu kradem čekanja
U rascjepu između
Rastanka i novog susreta
A dovoljan je tek dodir tvoje ruke
Da osvane ljepota u meni