Svakog sutona razbije se ogledalo
I jedna želja poput ptice otprhne
U ledeno nebo neke buduće zime
Mnogo se godina naredalo
Napisala mnoge sam stihove bez rime
Svakog svitanja osmjehne mi se dan
Prigrlim k sebi toplinu krajolika
Naraste u meni neki novi san
Pa poletim vedra…mladolika…
Svakog sutona palim svijeću
Što uspomene pretvori u sjene
u snove mi one dolijeću
dok me zora sanjivu ne prene
svakog svitanja otvorim vrata srca
da sunce obasja svaki kutak
i pustim čežnju da u meni grca
ljubavi da poteče vrutak
sutoni i svitanja
svjetlost i sjena
vječita preplitanja
ruku vremena
bglavac
irida
edin.kecanovic
